o rerni i grlicama
rerna je mesto magije
vatra FIRE blagosilja hranu:
jedemo pečeno meso,
krompir i beli hleb
daj da lomimo belu pogaču
i čuvamo crveno jaje čuvarkuću
budimo bele i crvene kao snežane
nikad me nije dopao dinar sakriven u pogači
ali svejedno mutim maline sa mlekom:
blender je zalog naše ljubavi
i sofa na kojoj nam je gnezdo
i pogled na zvezdarsku šumu
i jasenov sto sa stolicama visokih naslona
rerna je mesto prelaza iz jednoga u drugi svet (ako se zovem sylvia)
divimo se predmetima MICROWAVE i glancamo ih
mi jesmo visoki sjaj GLOW nema tu nekih velikih mrlja
(iako, skupilo se prašine, nije li to neminovno?)
devojke su i dalje lepe i mi ih volimo
kad se okupe oko rerne koja je mesto magije
i mesto prelaza iz jednoga u drugi svet (ako se zovu sylvia)
mi smo fine devojke, dobrojutrokomšija
mi fine smo ostarele devojke, dobrojutrokomšinice, štovamjeslatkodete
mi fine smo devojke, dobrojutroljubavi, dobrojutrojedina
ja bih FUCK da otresem prašinu i da se kližem na stomaku niz
maline pa naniže razbilo se ono crveno jaje jebiga ko će da nam
čuva kuću lepo sam ti rekla da ga skloniš idem ja da vrištim a ti
kako hoćeš svejedno je gde ću u rernu ću ako treba
(ali nisam ja sylvia. DELETE DELETE. idemo nanovo:
gle grlice na balkonu, i ovde i onde, svud nas prate baš njih dve)
ljubavni stihovi*
dodir klizak niz ruke i reči i naša tela
sviju se jedno o drugo poput
stabala skliskih od kiše
ili je reč o usputnim poljupcima oblaka
šapat je tih i poljupci su tvoji meki leptiri ili su
latice sunovrata ili je to sunđer
dok me kupaš
uspravnu i nagu
tako nas vidim dok nam usnulima treperi osmeh na licu
tvoje lice u mojim dlanovima
moje lice tebi u zenicama
pogodi koga volim najviše na svetu
pogodi ko nam peva pod prozorom
igrajmo se žmurke pa pogodi gde sam
tu sam sva
radosna sva (što te imam)
uplašena sva (što si mi daleko)
tu sam a ti pogodi
ko sam
i koga volim najviše na svetu
u osmeh da ti uronim
i ruke da ti polomim
i oko iskopam
lažem da nisam htela (htela sam)
zauvek (da ti uzmem zenice)
niz butine da ti se skotrljam
(kao dete kad se pusti niz padinu,
svo zeleno i travnato, a ja budem skliska)
u trnje da upadnem i vadim se
kako znam i umem
dok ti
jecaš/dišeš/drhtiš/čekaš/mirna si/čekaš/sabireš se/dišeš/jecaš
jer me nema
ne vidiš me (ali tu sam)
u mrak gledaš (dok te ljubim)
ja sam tamo (u ambisu i rekama)
ne vidiš me
dok te lomim
krijem se (u pregibima tvoga tela, ti)
pogodi gde sam
i pomislim kako je okrutno voditi ljubav (u tišini)
* za moju femme (fam) koja veruje da je butch (buč), po uzoru na Vaskova sunca, vukove i polomljene kosti

1 comment
Comments feed for this article
фебруар 22, 2009 у 5:50 pm
Kolibra
A dobra li je ova Aida
)! Idem ja da vrištim a ti kako hoćeš – mmm!